Udruženje logoraša Stolac obilježilo je trideset jednu godinu od zatvaranja koncentracionog logora Gabela jednog od najzloglasnijih mjesta golgote i stradanja tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Koncentracioni logor Gabela bio je mjesto zatvaranja i torture za više od 1200 zatvorenika uglavnom Bošnjaka. Jedan od njih bio je tada maloljetni Amer Đulić koji svjedoči: “Gabela je bila moj treći logor nakon Koštane bolnice i Dretelja. Ovdje sam proveo 78 dana, tokom kojih sam bio izložen svakodnevnim mučenjima i poniženjima. Bio sam maloljetan, a ono što sam preživio ostavilo je neizbrisiv trag.”
Prema Đulićevom svjedočanstvu zatvorenici njih 350 su bili smješteni u hangaru broj četiri koji je nekada bio skladište oružja Teritorijalne odbrane Čapljina, a uslovi u logoru bili su nehumani. “Svakodnevno smo bili izloženi premlaćivanju i torturi koju jedanaest mojih suputnika nije preživilo, njihovi životi ugašeni su na ovom mjestu koja će zauvijek biti mrlja na savjesti onih koji su činili zločine” govori Đulić.
Za zločine u logoru Gabela pred sudovima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj osuđeni su Nikola Andrun, Luka Perić, Boško Previšić, Željko Rodin i Marinko Marić, ali kazne su bile simbolične i daleko od zadovoljenja pravde dok još uvijek traje sudski postupak protiv pukovnika Nedeljka Obradovića u Republici Hrvatskoj, koji se tereti za izdavanje naređenja za zločine.
Povodom godišnjice zatvaranja logora Gabela predstavnici Udruženja logoraša Stolac, Saveza logoraša HNK, Udruženja građana “Ljiljan” Čapljina i političkog i vjerskog života Čapljine položili su cvijeće ispred nekadašnje samice te su se tako prisjetili stradanja nedužnih civila.
Sjećanje na logor Gabela ostaje opomena i poziv budućim generacijama da grade društvo na temeljima pravde i istine kako bi spriječili da se historija ponovi, a Amer Đulić poručuje: “Mi koji svjedočimo, ovdje smo jer ne želimo da se zaboravi. Istina i pravda su teži, ali časniji put, a oni koji izbjegavaju ovakva mjesta plaše se suočavanja sa prošlošću“