Novi slučaj femicida u tuzlanskom kantonu uzdrmao je bosansko- hercegovačku javnost i podsjetio na brojna pitanja o odgovornosti društva i sistema u zaštiti žena.
Merima Kovačić Mehinović potaknuta novim slučajem femicida piše: “Mi smo društvo, mi smo sistem i mi smo ga uhakali. Ni jednom, u posljednjih 15 godina, nismo adekvatno kao zajednica odgovorili na nasilja, ubistva, femicide, vršnjačko nasilje” piše Kovačić Mehinović, ističući da su institucije, ali i građani, u stanju kolektivne pasivnosti i licemjerja.
SISTEM KOJI NE ŠTITI ŽRTVE
Centri za socijalni rad koji bi trebali biti prvi štit žrtvama nasilja, sve češće djeluju kao birokratski paravan iza kojeg žene i djeca nestaju u tišini. Ubice, kako navodi autorica, ne djeluju sami već ih sistem štiti, opravdava i omogućava im da nastave. Političari, sa druge strane femicid spominju samo u predizbornim kampanjama, dok su reakcije javnosti često zastrašujuće.
“Kada nasilje nad ženama postane pravilo, a ne izuzetak, granice se pomjeraju. Sada stradaju i djeca od siline struktura zatrovanih nasiljem” upozorava Kovačić Mehinović podsjećajući da društvo svojim ignorisanjem postaje saučesnik.
Novi slučaj otvara pitanje da li bosansko- hercegovačko društvo još uvijek ima snage da se suoči sa vlastitim moralnim propadanjem? Kovačić Mehinović smatra da država gubi i posljednje pravo da se naziva zaštitnikom svojih građana, jer se iznova pokazuje nesposobnom da spriječi zločine nad ženama.
Dok femicidi postaju sve učestaliji neizvjesno je da li će reakcije javnosti ovog puta donijeti bilo kakvu promjenu. Hoće li sistem napokon stati u zaštitu žrtava ili ćemo, kako piše Kovačić Mehinović, nastaviti dijeliti njihove fotografije kao “statusne simbole” dok se novi zločini nižu pred našim očima?
