Mostar i Hercegovačko-neretvanski kanton opet su u fokusu javnosti nakon oštrih optužbi koje problematiziraju dugogodišnje odnose između vodećih stranaka, upravljanje javnim resursima i posljedice ranijih političkih odluka.
Predsjednik gradskog vijeća Naprijed! Mostar, Adnan Pobrić iznio je niz tvrdnji prema kojima su politički procesi u ovom dijelu Bosne i Hercegovine decenijama obilježeni dogovorima između dominantnih političkih aktera, prije svega SDA i HDZ-a BiH.
U svom javnom istupu Pobrić naglašava kako su uprkos javnim političkim sukobima i nacionalnim tenzijama ključne odluke često donosene kroz međustranačke sporazume.
Poseban fokus stavljen je na 2004. godinu i ukidanje Amandmana I na Ustav Hercegovačko-neretvanskog kantona koji je predviđao da premijer kantona i gradonačelnik Mostara ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda. Pobrić tvrdi da je njegovim ukidanjem otvoren prostor za političku dominaciju jedne strane, što je , dugoročno uticalo na raspodjelu moći u gradu.
U kontekstu tog perioda spominje se i politički sporazum poznat kao „Čolak–Tihić“, koji je, prema navodima trebao osigurati ravnotežu u upravljanju ključnim sektorima poput urbanizma, finansija i privrede. Međutim, Pobrić navodi da su ta obećanja ostala neispunjena dok su određene pozicije zadržane pod kontrolom jedne političke strukture.
Kritike su upućene i na račun savremenih odluka Gradskog vijeća Mostara, posebno onih koje se odnose na proširenje ovlasti gradonačelnika u imenovanju i razrješenju direktora javnih preduzeća. Prema Pobrićevim tvrdnjama takve odluke već su rezultirale kadrovskim promjenama koje dodatno produbljuju političke podjele.
Dio izjava odnosi se i na upravljanje resursima, uključujući elektroenergetski sektor i urbanističko planiranje. Pobrić tvrdi da su pojedine strateške odluke iz ranijeg perioda imale dugoročne posljedice po kontrolu nad prostorom i infrastrukturom u Mostaru.
Na kraju, Pobrić se osvrnuo i na aktuelne političke rasprave o mogućim teritorijalnim reorganizacijama, uključujući ideju tzv. „trećeg entiteta“, ističući stav da takvi projekti nemaju realnu osnovu.
Iznesene tvrdnje predstavljaju ozbiljne optužbe koje otvaraju pitanja o transparentnosti političkih odluka, upravljanju javnim resursima i dugoročnim posljedicama političkih dogovora u Mostaru i Hercegovačko-neretvanskom kantonu.
