Iako se Koalicija Trojka (SDP BiH, Narod i pravda – NiP, Naša stranka – NS) javno zalaže za vladavinu prava, transparentnost i institucionalni dijalog postizborni razvoj događaja u Mostaru nakon lokalnih izbora 2024. godine pokazao je kako praksa nije u potpunosti pratila deklarativne stavove.
Nakon što je Centralna izborna komisija BiH 7. novembra potvrdila rezultate izbora, prema kojima je HDZ BiH osvojio 15 od 35 mandata u Gradskom vijeću, unutar Trojke je došlo do previranja. Posebno se to ogleda u pitanju jednog od dva mandata SDP-a koji, zbog slučaja potencijalnog sukoba interesa, treba pripasti Narodu i pravdi.
Uprkos retorici o institucionalnoj borbi i političkoj odgovornosti, članice Trojke nisu uspjele zadržati zajednički i dosljedan pristup. Umjesto otvorene i principijelne komunikacije, primijećeno je povlačenje po kuloarima i međusobne optužbe, dok su neki predstavnici pokušavali zadržati mandate uprkos pravnim nedoumicama.
Javnosti je prezentiran stav o odbacivanju političke trgovine i manipulacija, ali konkretni potezi sugeriraju drugačiju sliku – borbu za mandate vođenu internim kalkulacijama, umjesto dosljedne primjene zakona.
Dok je HDZ BiH otvoreno kritikovao pravila o etničkim kvotama nakon što je Marku Novaku odbijen mandat uprkos gotovo 5.000 glasova, iz Trojke nije stigao jedinstven i jasan odgovor – iako se upravo oni deklarativno zalažu za sistemske promjene i jednakopravnost svih građana.
Značajno je i to što predstavnici Trojke, suočeni s propustima u izbornom zakonu i samom procesu, nisu preuzeli lidersku ulogu u zagovaranju reformi, nego su djelovali reaktivno i s mjerom političke koristi. Umjesto konkretne inicijative ili pritiska na institucije, izostala je artikulisana politička borba na kojoj su gradili svoj imidž “nove politike”.
Visoki predstavnik Christian Schmidt u svom izvještaju jeste pohvalio institucionalni pristup Trojke, ali je naznačio i da “politička volja mora biti vjerodostojna u postupcima, ne samo u porukama za javnost”.
Ovaj slučaj otvara ozbiljno pitanje: može li Koalicija Trojka ostati vjerodostojna alternativa ako se u odlučujućim trenucima ponaša po matrici etabliranih političkih struktura koje navodno žele zamijeniti?
Mostar kao simbol podijeljenosti, političke stagnacije i pravne neuređenosti, zahtijeva političke aktere koji neće samo reagovati na tok događaja, već će ga odlučno mijenjati. Trojka je imala priliku da svojim primjerom pokaže šta znači transparentnost, odgovornost i institucionalna borba – ali je, barem u ovom slučaju, ostavila više pitanja nego odgovora.
